
Nedjeljna misao 7. vazmena
Isus, nakon uskrsnuća, a prije uzašašća na Nebo, izriče svoju molitvu, upućenu Bogu, na nakanu svijetu. Tko je za nas Bog, kako ga Krist oslovljava, kako se definira u raznim kulturama i ideologijama, koji su vodeći termini za to najviše Biće? Klasični europski jezici Boga nazivaju Theos (grčki) i Deus (latinski), što označava jedno duhovno biće drukčije od naše tjelesnosti. Otuda izvedenice u romanskim jezicima Dio (talijanski), Dios (španjolski), Dieu (francuski) što vodi u dualizam, podvojenost na duhovni i materijalni svjet. Zapravo usljed prijevoda Biblije i kršćanske kulture na ove klasične jezike došlo je do pretjerane razdijeljenosti na tjelesno i duševno, više nego je to prisutno u biblijskoj kulturi. Germanski jezici za opis Najvišeg bića koriste termine God-Gott-Gud što vuče korijen od riječi „prizivati“ nekoga u pomoć kad ti treba. Objašnjava ovo sklonost ovih naroda da božanstvo doživljavaju utilitaristički, obratiti će mu se onda kad im to treba ili koristi, osobno ili kolektivno. Naš i ostali slavenski narodi imaju riječ Bog, to je slično s imenicom bogatstvo, a što upućuje na našu sklonost da smatramo kako je Bogu blizak onaj koji je bogat. U mentalitetu naroda istočne Europe je sklonost ka mijenjanju ideologija i božanstava kako bi stekli bogatstvo.
Jezici srednjeg Istoka služe se riječju Allah, kako uostalom Boga nazivaju u Islamu, što je blisko sa starozavjetnom riječju Elohim. Zbog drevnosti nepoznat je korijen riječi, ali je zanimljivo da je ona u gramatičkom obliku množine, a u značenju jednoga bića. U najstarija vremena ljudi su bili skloni politeizmu, ali kad su poučeni da je Bog jedan, što je bila velika i teška intelektualna revolucija, ostao im je naziv „Bogovi“. U Mojsijevo doba, u doba oslobođenja iz ropstva, Bog im se objavio kao Jahve, što se prevodi u nas kao: Onaj Koji Jesam, što je opet prevedeno pod snažnim utjecajem europske filozofije. Jedan od slobodnijih prijevoda imena Jahve je: biti ću uz vas. U doba kad je narod Božji bio u ratnim opasnostima, Bog je nazivan „Sabaot“, što znači Gospodar nad svim vojskama. Inače, pobožni Izraelci su zbog druge Božje zapovijedi „ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud“ izbjegavali izgovoriti ili pročitati doslovno riječ Bog, pa su se služili izričajem Gospod – Adonaj. Isus iz Nazareta Boga je objavio kao Otac nebeski, dao mu je atribute roditelja, i poučio kako mu se trebamo tako i obraćati. Poznavati Oca i njegovu ljubav, znači postati sin. I obratno, samo onaj tko upozna Očevu ljubav može zadobiti svijest da je dijete Božje!