Zbog nje su vođeni ratovi i pisane pjesme, za nju se živjelo i umiralo, može nas ispuniti neopisivom srećom ali i neobjašnjivom tugom… Ljubav…

Ta apstraktna pojava sveprisutna je u našim životima i istovremeno donosi i bol i sreću. Nisu sve ljubavi sretne i iskrene, ali da bismo znali voljeti nekada moramo naučiti i trpjeti bol koju ona zna donijeti. Čovjek koji živi bez ljubavi zna samo za sebe, a koliko može znati za sebe ako ne zna za drugog?

Ne, nije sama ljubav bol. Strah od odbijanja, samoće, neispunjenih očekivanja i strah od neuzvraćenog, to je ono što boli kada se dogodi. Boli nas osjećaj da nismo voljeni, osjećaj samoće kada smo ostavljeni, svaki uzaludan trud koji se ne cijeni i ne poštuje. Tuga otvara dušu, i zato ljubav boli. Ljubav nije samo med i mlijeko, nekad je nizom grešaka oteta od nas i puštena da živi samo kao bol u nama.

Trebamo li zbog toga odustati od ljubavi? Ne! Bolna je, ali nemojmo je zaobilaziti. Drugi nas mogu odbiti i povrijediti, ali potrebno je riskirati. Ljubav je prvi korak prema Bogu. To su stepenice koje započinju sa jednom osobom a završavaju se cjelinom na čijem je kraju Bog.

„Čovjek mora ući u ljubav. To je prvi korak prema Bogu koji se ne može izbjeći. Oni koji pokušavaju izbjeći taj korak ljubavi, nikad neće stići do Boga. Taj korak je apsolutno potreban jer postajemo svjesni svoje potpunosti samo onda kad smo izazvani prisutnošću drugoga. Zbog toga što je ljubav bolna, milijuni ljudi žive bez ljubavi. I oni pate, ali njihova je patnja uzaludna. Patiti zbog ljubavi ne znači patiti uzalud.“

„Svi kažu da ljubav boli, što je pogrešno. Samoća boli. Odbijanje boli. Gubitak nekoga boli. Želja boli. Sve zbunjuju te male stvari sa ljubavlju, ali u stvarnosti, ljubav je jedina stvar u svijetu koja odbija sve zlo i koja te uvijek iznova učini da se osjećaš dobro.“ (Meša Selimović)

Ivana Zrakić