Razumijemo li mi Isusa?

Razumijete li što sam vam učinio?” “Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.” Na Veliki četvrtak, na posljednjoj večeri Isus je svojim učenicima dao primjer poniznog služenja, opravši im noge. Taj njegov primjer, kako čitamo u Ivanovom evanđelju, imao je dva povoda: ON JE LJUBIO SVOJE DO KRAJA I PRANJEM NOGU JE TU LJUBAV VIDLJIVO POKAZAO i također, znao je da mu je BOG OTAC SVE PREDAO U RUKE i zato je ustao od stola i počeo učenicima prati noge: zato što predstavlja samoga Boga, on u Božje ime čini ono što su radili sluge i tako očituje volju Božju – kakav je naš Bog: to je Bog koji dolazi da opere noge svojima, da im služi, da ih očisti, da im preda sve što ima. “Razumijete li što sam vam učinio?” pitao je Isus učenike nakon pranja nogu. Bog je svemoguć i ako on služi ljudima znači da su i ljudi svemogući jer ih Svemogući pomaže i jača.

U našim ljudskim slabostima nismo osuđeni na neuspjeh već možemo, primajući pomoć od Boga, našega dobrog saveznika, uspjeti u svemu dobrome što želimo ostvariti. Nekad je za to potreban cijeli život, nekad i više od ovog života, ali u tome je snaga naše vjere: da je Bog za nas i da u njemu možemo sve. Vidite, ovo je suprotno logici našega ljudskog zemaljskog prirodnog razmišljanja GDJE MANJI SLUŽI VEĆEMU I SLABIJI JAČEMU, gdje su oni posljednji prepušteni sami sebi, gdje siromašni gotovo poput robova moraju ugađati bogatima za svoju koricu kruha. Po zakonu svijeta, ljudi bi poput podanika trebali ponizno klečati pred Bogom i moliti za smilovanje, ali po Božjem zakonu, SAM BOG KLEČI PRED LJUDIMA I SLUŽI IM: učenicima je za večerom oprao noge, a za sve ljude, primio je sramotni križ. U tome činu On nema nikakve koristi, nikakvog interesa, osim da ČINIMA LJUBAVI RADI U INTERESU ONIH KOJE ZOVE SVOJIMA, a to nisu samo učenici, to nismo niti samo mi kršćani već su to svi ljudi, sva Božja stvorenja. I to je primjer prave ljubavi, ne ohole ljubavi koja traži ljubav prema sebi, već ponizne ljubavi koja radi na dobro ljubljenoga. Kad Petar nije htio dopustiti Isusu da mu opere noge, Isus mu objašnjava: “Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.” Drugim riječima: trebamo se otvoriti Bogu da u nama učini djelo očišćenja i posvećenja, da nas po sakramentima spasenja uvede u zajedništvo života vječnoga. Mi znamo misliti da učenici sa slabim ocjenama kvare prosjek razredu, umjesto da u njima vidimo prijatelje kojima možemo pomoći u učenju. Mi znamo misliti da nezaposleni svojim neradom koče gospodarski razvoj, umjesto da se potrudimo pronaći im posao. Mi znamo misliti da bolesni ljudi ne mogu živjeti dostojan život, umjesto da im ga svojom brigom uljepšamo. Mi znamo misliti da grešnici kao što su razbojnici, bludnici, varalice ne zaslužuju biti dio našeg društva, umjesto da im pokušamo oprostiti. Mi znamo misliti da smo uvjetovani onima najslabijima od nas, umjesto da oni najjači pokažu koliko smo zapravo jaki – onako kako je to Bog učinio: BOG KOJI SE BORI I POBJEĐUJE ZA NAS PROTIV SVIH NEVOLJA I ZALA. Sveta Misa najjasnije i trajno očituje vrhunac Božje ljubavi u služenju čovjeku. Ujedno, ona nas poziva da i mi služimo kao što Krist služi i da ljubimo kao što Krist ljubi.

Braćo i sestre, Isus kod Posljednje večere kreće u smrt za nas, a istovremeno nam služi i ostavlja svega sebe u hrani svete Hostije za naše okrjepu i jakost koje su nam u životu potrebni. Mi na svetoj misi nismo samo promatrači tih događaja nego doista možemo pristupiti tome stolu, možemo dopustiti Isusu Kristu da opere i naše noge, da i nama služi. Nismo toga dostojni, ali on nas čini dostojnima. On jača naše slabosti, ispunja našu prazninu, i daje nadu našim nesigurnostima, on nam daje da imamo zajedništvo vječnoga blaženstva s njime: i to je stvarnost današnje mise večere Gospodnje, ali i svake svete mise koje se neprestano slave po cijelom svijetu. Bez Boga, ne bismo mogli izbjeći silama ovoga svijeta, nakon svih nedaća na koncu bi nas sustigla smrt kao i prvorođence u Egiptu, no s njime, kao i Izraelci krvlju Jaganjčevom, bivamo zaštićeni, čak i od najjačeg neprijatelja naših zemaljskih života, od smrti. “Razumijete li što sam vam učinio?” pitao je Isus učenike nakon pranja nogu. Ako ne razumijemo, potrudimo se razumjeti. Molimo ga da nam dade duha mudrosti i razuma, kako bismo bili svjesni i zaživjeli dar koji nam je dao. Dao nam je primjer služenja, primjer ponizne ljubavi u kojoj se nikad ne postavljamo iznad drugih. Razumijemo li mi to? Nismo razumjeli, ako nećemo tako i učiniti. Amen.