Nedjeljna misao

30. nedjelja kroz godinu

Protekle nedjelje evanđelje nas je navelo razmišljati o molitvi pri čemu smo poučeni da je važna karakteristika molitve ustrajnost. U nastavku liturgijske pouke riječ je o osobnom stavu kojeg trebamo kao molitelji imati i to je poniznost. Oholost, uznositost i osjećaj samodostatnosti uništavaju bit molitvenog stanja, narušava odnos s ljudima, zatvara put prema Bogu. Evanđeoski odlomak prikazuje dva tipa molitelja, jednog kojem je bogomolja prostor za promociju u društvu čime zanemaruje vlastitu relaciju s Uzvišenim, i drugoga koji se samoanalizom ponizio te zadobio naklonost Božju.

Biti skroman podrazumijeva shvaćanje da sve što imamo, čak i dobra djela, primili smo od Stvoritelja i zbog toga smo mu zahvalni, a prema drugim ljudima nismo uznositi. Figurativno kazano, tko nije ponizan i hoda uzdignutog nosa, jer ne gleda svoju stazu, lako se spotakne i propadne. Kako se veli na kraju evanđelja: svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a svaki koji se ponizuje bit će uzvišen; jer je oprezan naspram svojih misli, kretnji i djela. Nerijetko tako je i u natjecanjima, u gotovo ravnopravim rivalima pobjeđuje onaj koji je obazriviji.