Nedjeljna misao

4. korizmena nedjelja

Vidljivost kao motiv proteže se kroz biblijska čitanja današnjeg misnog slavlja. Najmlađi Jišajev sin nije bio očegledno predodređen za kralja, no David je Božji odabranik i Samuel ga pomazuje za kralja. U pismu Efežanima Pavao potiče vjernike da se probude duhom i snagom svjetlosti prepoznaju dobrotu, pravednost i istinu. Evanđelje opisuje kako Isus daje sposobnost viđenja slijepcu od rođenja, što otvara niz diskusija među očevicima.

Prvi problem je da li je ozdravljenje autentično ili je posrijedi prijevara. Čak i kad se utvrdilo da se radi o istinskom prosjaku nameću se pitanja kako to Isus može činiti, kakvom vlašću i zašto u zabranjeno vrijeme, subotom. Isus čini čudesa, Bog-Otac mu je dao tu sposobnost kako bi pomogao ljudima u potrebi tj. siromasima i kako bi narod spoznao da je on Mesija koga trebaju slijediti i u svemu slušati. I u drugim prigodama Krist je pokazao da se dobro može činiti i u zabranjeno vrijeme, čovjek je važniji od subote, nedjelje ili svetkovine.

Slijepac od rođenja ozdravljen je simboličkim radnjama uz poštovanje tradicijskog okvira, uz pomoć kala kojim su premazane oči, te uz zahtjev da se opere u svetom kupalištu. Isus čini čudesa pred ljudima koji vjeruju, koji su skromni, otvoreni za drukčija rješenja. Naviknuti smo promatrati stvari u svijetu po uzročno-posljedičnom principu, sve nam mora biti shvatljivo, objašnjivo i tumačenju podložno. Slijepac od rođenja pak nije vidio kako funkcionira svijet a ipak je u njemu živio.

Mala djeca koja ne poznaju dovoljno svijet čude se svemu što vide bez mjere. U adolescentskom periodu postoji žudnja da se sve sve preispita, objasni i do kraja vidi. Tad ljudi odbacuju mogućnost postojanja čuda i za sve postoji tzv. teorija zavjere, što ih nerijetko vodi u pogibelji. Među suvremenim ljudima rasprostranjena je vjera u vlastitu istinu na temelju neracionalnih kriterija, a odbacuju se tvrdnje kompetentnih ljudi. Apsurdno je da se to događa u doba razvijene komunikacije, školovanih ljudi, prosvijećenih naroda.

Zreo i religiozno uravnotežen čovjek poznaje svijet u kojem se nalazi i jednako shvaća da ne može svaku stvar objasniti, a ipak ne nasjeda ispraznim teorijama (evanđelje). Sposoban je prepoznati istinu, pravdu i dobrotu u svom konkretnom životu (2. čitanje), sposoban je prepoznati Božjeg pomazanika (1. čitanje). Pozvani smo po današnjim čitanjima da progledamo i da u svijetu prepoznamo znak Božje prisutnosti, prihvatimo čudo, te da se divimo i zahvaljujemo. U drevnim kulturama vjera u čudo izaziva u osobi divljenje (lat. ad-mirare = štovanje-čuđenje). Čudimo se i Bogu zahvalimo što vidimo, čujemo, živimo. Čudo postoji među nama, samo nam valja progledati!