Novosti Propovijedi

Uvod i pokajnički čin

Braćo i sestre, danas slavimo Cvjetnicu – nedjelju Muke Gospodnje. Dok budemo pažljivo slušali izvještaj iz evanđelja sv. Marka kako je masa ljudi – razjareni narod vikao protiv Isusa: “Raspni ga, raspni ga“, nemojmo dozvoliti da i mi sami ikada idemo tim putem – najprije putem priznanja i klicanja, a onda osude, nego da čujemo poziv današnjega dana da Isusa nasljedujemo, prateći ga na  njegovu putu muke!

Priznajmo Bogu i jedni pred drugima, da smo često zapadali u napast slijediti druge zapostavljajući Istinu i  milosti koje su nam dane. Pokajmo se moleći Božje milosrđe i oproštenje! Ispovijedam se…!

PROPOVIJED – HOMILIJA

Braćo i sestre! Vjerojatno se mnogi od nas sjećamo   našega djetinjstva i slavljenja Cvjetnice po našim župama kojima smo tada pripadali i  crkvama u kojima smo kršteni? Sjećate li se odlaska u šumu i branja ljubičica i drugoga cvijeća koje smo stavljali u posudu s vodom i na dan Cvjetnice umivali   se u toj vodi? I sami smo poželjeli u srcu biti slični šarenom cvijeću i cijelu godinu biti radosni i lijepi poput cvijeća –  i puni života.

Slušali smo najprije kako Isus  danas ulazi u Jeruzalem na magaretu na kojemu još nijedan čovjek nije jahao. Taj prizor opisuje i poznaje već prorok Zaharija koji želi svom izraelskom narodu otvoriti novu perspektivu, doduše nakon dugog babilonskog ropstva. Evo tih riječi: “Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se, evo,  tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.” (Zah 9, 9)

I upravo taj očekivani Spasitelj biva sada viđen u Isusu i s njim se identificira.Također veselo klicanje ljudi koji idu za Isusom i kliču “Hosana” nalazimo u knjizi psalama. Tamo je opisan ulazak u Hram. Iz unutrašnjosti svetišta svima koji su u njemu dovikuju: “Ovo je dan  što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Gospodine, spasenje nam daj! Gospodine, sreću nam daj! Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem! Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodinova! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.” (Ps 118, 24 sl.)

I tako su ljudi pratili Isusa i klicali: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosana u visinama!”(Mk11,9 i sl.)

Pritom se mora znati da je “Hosana” isto tako radosni poklik koji znači poziv za spasenjem kao u stihu psalma. Time se povezuje veliko očekivanje spasa po Isus kojemu se kliče pri ulasku u Jeruzalem. On je Spasitelj iz doma Davidova,  koji sada dolazi kao nositelj mira, a kralj David mu je uzor.

Međutim, i sami se pitamo:  je li Isus već samim time kralj? Ubrzo – samo za nekoliko dana nakon ulaska u Jeruzalem, sv. Marko u svome evanđelju donosi  Isusovu muku. Isus je pred Pilatom. Pilat ga pita: “Ti li si  kralj židovski?” Isus ne odgovara nego kaže: “Ti kažeš” i time ostavlja otvoreno pitanje (Mk 15,2).

Od danas pa kroz cijeli Veliki tjedan razmišljat ćemo o Isusovom poniženju i uzvišenju. Isus koji umire na križu, nije samo pravi Bog, nego je i pravi čovjek. Nema nijednog čovjeka koji ne želi u bilo kojem trenutku živjeti. Poznavao sam jednu ženu koja je dugo bolovala. Svake godine bi govorila da joj je to posljednja godina u životu. A malo pomalo jedna za drugom umirale su njezine prijateljice. Ona je međutim i dalje živjela iz godine u godinu. Pitam tu ženu kako ona ne umire, a teško je bolesna? A, ona će meni: “Neka mene ovdje sa mojom djecom. Ja bih i čičke grizla samo da ne umrem.”

Braćo i sestre, nitko ne umire rado. Također ni Isus nije imao čežnju za smrću.

On se one večeri prije svoje smrti raduje da ponovno može piti od roda trsova. Slutio je da bi njegova smrt mogla imati značenje, ali na Maslinskom brdu usrdno moli za izbavljenje. Ili u najmanju ruku da Bog bude uz njega kako bi mogao izdržati.Mi kršćani vjerujemo, da Isus nije bio samo osobiti čovjek.

Mi vjerujemo, da je on slobodan od grijeha, da je upravo pravedan čovjek. Vjerujem da svaku i svakoga od nas duboko vrijeđa, ako smo bez ikakve krivnje iskusili uvredu i bol. A kako je tek moralo biti Isusu?

Možda smo postali slijepi, jer smo odmah gledali u uskrsno sunce. Mi znamo da dolazi nedjelja nakon Velikoga petka. Pitamo se, međutim, je li Isus to znao, mada je najavio da će za tri dana uskrsnuti? Sada je   jasno, da mi radikalnu različitost života s ove strane i život  uskrsnuća prikazujemo blaže, te  činimo tako, kao da bi Isus  u jednom tjednu “ponovno živio”, budući da su stijene odletjele u zrak a stražari oboreni na zemlju..

Uskrsnuće nije nikakav povratak u život vremena i prostora. Ono je prijelaz u prisutnost Boga,  koji živi izvan vremena i prostora. Ja ne sumnjam u to da se Isus na križu nadao tom životu. U svojim prispodobama on to opisuje sa slikama slavlja svoje židovske kulture kao svadbenu gozbu. Da se Isus osjećao napuštenim i da je potrešen vikao, ne čini tu nadu nevjerodostojnom. Jer on još uvijek oslovljava onoga kojega naziva svojim Ocem. On ne odbija i ne proklinje svoga Boga. U trenutku, u kojemu je Isusu  sve bilo oduzeto: i odjeća, i čast, i osjećaj da ga Bog prati,  najjasnije je sličan  Bogu. Jednome Bogu,  koji se ne umanjuje ako trči za grešnim i zlim, lukavim i palim ljudima da ih spasi.

Braćo i sestre, ovih dana pratimo Isusa od  “Hosana” kako su izvikivali Jeruzalemci na Cvjetnicu, preko pranja nogu Isusovih učenika, pa sve  do križa. Upitajmo se   s Isusom, što su dubine njegovih tamnih iskustava. Molimo s Isusom riječima psalma 22: “Rulje me zločinačke okružile, probodoše mi ruke i noge” (Ps 22,17), jer tada također možemo s njim moliti: “A sada, braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.” (Ps 22,23)

Na ulazu u Veliki tjedan pozdravimo Isusa, koji danas na nov način želi s nama ući u naše vrijeme. Okupili smo se oko znaka u kojem nam pruža svoju ljubav do u smrt kao hranu našega života. Duh kojega je Isus umirući izdahnuo, danas će biti poslan u naša srca. Zato slavlje onoga koji je ušao u Jeruzalem do danas nije zašutjelo. Ovdje i danas mi smo na redu, da njega naviještamo kao onoga koji je umro, koji je uskrsnuo i opet će doći u slavi!  I molimo:

Gospodine, ne zaboravi svijet u koji si došao, ne zaboravi spasiti svoj narod. Ne okreći se od svoje djece koja bi željela živjeti u međusobnom miru, a ipak su stalno zbunjena u strahu, srdžbi, strasti, u nasilju, požudi, zavisti, sumnjičenju, ljubomori i glađu za moći.

Pošalji svoj mir u ovaj svijet, mir kojeg mi nismo u stanju donijeti. Prodrmaj savjest svih naroda i njihovih gospodara – upravljača; probudi muževe i žene pune ljubavi i plemenitosti, koji će hrabro se zalagati za mir,  govoriti u korist mira i promicati mir! I pokaži nam nove putove, da pobijedimo mržnju, da izliječimo rane i uspostavimo jedinstvo.

O Bože, dođi nam u pomoć. Gospodine, požuri i pomozi nam da nas spasiš.

Amen.

Prema: Fra Jozo Župić