Hvaljen Isus i Marija! Još u Starom zavjetu hram je bio nešto gdje prebiva slava Božja i sam Bog. Veliki izraelski kralj Salomon je uskliknuo kada je gledao završeni hram: „Hoće li Bog uistinu boraviti među ljudima na zemlji? Pa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamo li dom što ga sagradih!“
Vjerujem da je ovaj hram izgrađen da u njemu prebiva Gospodin dijeleći svoje darove, da izvodi svoje vjernike na pravi put uz pomoć Duha Svetoga i da ćemo svi nastojati živjeti životom Bogu ugodnim.
Vjerujem da ste i vi, dragi vjernici filijalne crkve svetog Ive u Zoricama, s tim nakanama, davne 1998. godine s svojim župnikom fra Antom Zrakićem počeli graditi i uređivati ovaj hram, da ste za njega živjeli i doživjeli današnji dan, dan kada se blagoslivlja ovaj Božji hram. Kada prolazimo kroz neko selo ili pokraj njega, često primijetimo i gledamo toranj crkve. Tada znamo da je taj narod htio da tornjem pokaže i svima da do znanja da Bog stoji usred svog naroda. Upravo zbog toga smo danas ovdje jer i mi želimo da i nas ova crkva podsjeća na ono što mi jesmo, kršćani i zajednica koja se sabire na molitvi, zajednica koja se sabire da doživi sebe.
I vi ste dragi vjernici pomno birali materijale za uljepšavanje ove male građevine, koje ste potom lijepo uklopili i bila je ostvarena jedna cjelina, a to je crkva u koju gledamo. Sav taj materijal u početku bio je rastepen, opeka na jednoj strani, crijep na drugoj, drvo i kamenje na trećoj, a onda se sve to sazdalo. Sada nam preostaje još jedno, najvažnije: DA SE I MI KAO VJERNICI STOPIMO U JEDNO I BUDEMO SKLADNA CJELINA.