Braćo i sestre! Sve vas pozdravljam našim kršćanskim pozdravom: Hvaljen Isus i Marija! Naš je život neprimjetno disanje u Kristovu Tijelu. Crkvenu zajednicu čini živom isti onaj tko je Crkvu stvorio, ali uz suradnju ljudi. Crkva bi morala biti svjedok Kristova Uskrsnuća. Danas živi moraju uskršnjavati onom snagom koju je Krist dao Crkvi: uskrsnuti iz grobova ropstva, neznanja, nepravde i mržnje. Loš je znak ako se danas u Crkvi grobovi ne otvaraju i ljudi iz njih ne uskršnjavaju. Što se tiče budućnosti Crkve, treba vjerovati u snagu onih koji nemaju ni snage ni vlasti. Moć Crkve je u nemoći. Sav je uspjeh Crkve postignut ludošću Križa, a ne mudrošću filozofije ili okretnošću diplomacije. Stoga je prava moć u Crkvi nemoć.
Tu nemoć Crkve, odnosno moć, pokazao je Krist ovdje i u Vojskovi. Usprkos rušenju onoga što je za nas kršćane najvažnije, crkve, narod je našao snage i volje, zajedno sa svojim svećenicima stvoriti još ljepšu i bolju crkvu.
I evo danas ovdje zajedno oko Krista, ujedinjeni i puni ponosa možemo reći da je Ljubav pobijedila smrt, odnosno da samo Ljubav spasava čovjeka od smrti. Nismo gradili crkvu da u njoj pokopamo Boga, nego da ona upravo bude znak Boga živoga u svome narodu, da se u njoj narod sabire, s Gospodinom razgovara, tu prima njegove poruke, pouke i opomene za život.
Braćo i sestre! Kršćani imaju Kristov ugled! Narod koji blaguje Kristovo Tijelo postaje Kristovim Tijelom! Sol je sol. Nije med. Kršćani moraju biti sol, moraju biti svjedoci za Boga i svatko je od nas odgovoran za Lice Kristovo i lice svoje crkve, koja je Tijelo Kristovo!